Skrb pape Franje za okoliš

Čuvaj Zemlju koja te hrani,/Koja ti daje život i dom,/Čuvaj tu kuglu

Zeleno-plavu i bit ćeš sretan,/Sretna na njoj.

Papa Franjo objavio je encikliku, s naslovom“Laudato si’” "Hvaljen budi"s porukom  koju zrači i ova kitice   himne eko-skupina.  Nju me je naučila   naša unuka prvoškolac Kaja, koja ju je  pjevala zajedno sa ostalom djecom u vrtiću "Vjeverica“.

Poruka enciklike (45000 riječi, 80 str.) govori o  ekološko-socijalno-ekonomskim problemima današnjice,  navodeći moralna i fizička    onečišćenja (zagađenja)  koje  čovjek  čini na Zemlji. Papa je moralni uzor, pa je ova enciklika s pod naslovom  "skrb za zajednički dom" uzorak smjernica  za poticanje aktivnosti, ozdravljenja   i zaštite okoliša.  Naime, ranije  papinske enciklike bile su namijenjene pretežno za rimo- katolike, dok ova nosi  poruku za ljude,  koji prihvaćaju norme i  načela kršćanskih  religija  različitih konfesija  (katolicizam, protestantizam, pravoslavlje, monofizitizam, nestorijanizam), te za  ljude  inih svjetskih religija i svjetonazora.

Naslov "Hvaljen budi" uzeta je iz  pjesme (himan) ."Pohvale  stvorenjima" od Svetog Franje Asiškoga, koji je živio prije više od  sedamsto   godina. Nasumce izvučene kitica iz te pjesme glase: Hvaljen budi Gospodine moj,.zbog sestre naše majke Zemlje./Ona nas hrani i nosi /i rodi svakovrsnim plodom šarenim  cvijećem i travom.

Enciklika je razdijeljena na  šest poglavlja. U prvom poglavlju Papa Franjo se pita  što se to događa u našem zajedničkom domu. Navodi već poznate stvari kao  što su: onečišćenja (zagađenja) okoliša, probleme vode, siromaštva i globalne nejednakosti,  klimatskih promjena,  gubitka bio-raznolikosti i otpad. Čovjek je stvorio kulturu odbacivanja,  što sve skupa  stvara opadanje kvalitete ljudskog  života i raspad društva. Navodi   se  primjerice prekomjerno korištenje fosilnih goriva za grijane. 

Klima uređaji na fasadi  građevnog fakulteta

Danas se  uz grijanje mora spomenuti i hlađenje zgrada. Uređaji za klimatizaciju prostorija troše godišnje od 800 do 1100 kWh    električne energije po domaćinstvu. Zbog toga EU- smjernice nalažu Španjolcima,  Francuzima , Talijanima,  Grcima pa  sada i nama,  smanjenje  upotrebe tih aparata, jer se više struje troši u ljeti nego zimi. Ovo s hlađenjem sam dopisao, kako bi ilustrirao  slikom koju prilažem. Nije  čovjeku dopušteno da  iscrpljuje i onečišćuje Zemlju, kako bi imao i ljeti i  zimi + 20 ⁰C u  prostorima zgrada. Postoje različite  energetsko jeftinije  metode stvaranja toplinske ugode.

U drugom  poglavlju navode se mnoge mudrosti iz Biblije koje se tiču savršenstva  života na Zemlji koje je stvorio Stvoritelj. Jednostavnu poruka  upućuje papa Franjo: „Mi nismo Bog i   Zemlju moramo  čuvati  koja nam je dana na upravljanje“.Postoje i postojat će kritike na ovu encikliku,  koje se mogu svesti na  rečenicu: Pa nebu nam papa „držal“ prodike o životu na Zemlji, neka se on bavi samo religijom. Za  potvrdu svojih stajališta papa citira stajališta šesnaest biskupskih konferencija. Da bi se ljude uvjerilo u   savršenstvo života na Zemlji i misterij svemira,  mora  spoznati  ljudski um,  nedokučivi broj  procesa,  koji su vođeni nekim redom,  da imamo travu, životinje i da smo mi na vrhu te piramide. Veliki  naš fizičar isusovac Ruđer Bošković ovako definira u "Teoriji prirodne  filozofije" tajnu stvaranja života na Zemlji : Koliko li je znanja  bilo potrebno da bi se oblikovao jedan jedini list? Kolika je  dalekovidnost bila potrebna da bi se bezbrojna gibanja, koja traju kroz vjekove i koja su tako tijesno povezana s ostalim gibanjima,  dovela sve pojedine čestice materije dotle,  da konačno u onom određenom vremenu proizvedu list određene vlastite zakrivljenosti.Danas znamo, kako  list razlaže vodu na kisik i vodik pomoću fotosinteze na  300 K, za što je inače potrebna tehnologija za toplinsku razgradnju s temperaturom od 5000 K. Zbog toga valja sa dubokim poštovanjem pristupiti svakom listu, kako bi se formirala svijest oko brige za okoliš.

Kada je pitanje  „očuvanje doma“ onda ne bi smjelo biti podjela između ljudi različitih svjetonazora. U mnogim  ljudskim svjetonazorima  ne priznaje  se Stvoritelj,  što ne treba  biti prepreka  u dijagnosticiranju i liječenju  bolesti, koju su ljudi nanijeli  okolišu.

U tekstu Alberta Einsteina:“Znanost i religija“ piše: „Znanost može odrediti  što jest, ali ne i što bi trebalo biti, a i dalje su nužni raznorazni sudovi koji ostaju izvan njezina područja. Religija se, s druge strane, bavi samo procjenama čovjekovih misli i ,djelovanja i ne može opravdano govoriti o činjenicama i vezama među činjenicama. Iako su područja kojima se bave   religija i znanost tako jasno odijeljena, između njih  ipak postoji snažna recipročna povezanost i međuovisnost. Tu  ćemo situaciju najlakše dočarati jednom slikom: znanost je bez religije slaba i nemoćna; religija je bez znanosti slijepa“.

 Zato, navodi papa,  znanost i religija, sa svojim prepoznatljivim pristupima razumijevanja  stvarnosti, mogu ući u plodonosan i intenzivan dijalog za skrb  majke Zemlje. Postoje različite opstrukcije sa stavovima u rasponu od poricanja ekoloških problema do ravnodušnosti, nonšalantnost i slijepog povjerenje u dostupna tehnička rješenja.

 U trećem poglavlju papa Franjo uočava ljudske uzroke ekološke krize. On kaže kako se ne čuje krik prirode jer se ne čuje niti plač siromaha i nerođenog djeteta. Papa Franjo hvali mnoge koristi, koje je donijela tehnologija, strojevi, elektrifikacija, računala i   bio tehnologija. Tehnologija je kreativnost i snaga. No, drugi pogled na stvarnost uvjerava nas o putu u   krivom  smjeru, ako  globalizaciju  i tehnologiju uzimamo kao jedini lijek.  Nema prave ekologije bez ispravne antropologije.U tom poglavlju navode se mnoga zla koje potječu od  čovjeka. Ne spominju se  zli našeg svijeta kao što pokvarenost, bezakonje, nemoral, kojih je bilo uvijek, nego suvremena  zla, koja se baziraju na skrivenim  željama   vrlo bogatih država, da se zarobe ostale narode osobito njihova prirodna bogatstva. Danas  prevladava svjetonazor  (antropocentrizam) kako je čovjek   mjera svega,  ali  s druge strane valja upitati: kako mjeriti  pohlepu čovjeka? Enciklika ukazuje na  ljudsku pohlepu  koja gazi sve što je "živo" na zemlji, samo da sebe zadovolji.

Kada smo bili djeca i kada bi pronašli  ptičje gnijezdo s jajima, onda bi uzeli jaja i kriomice  ih stavili nekome u  džep pa se smijali, kada su se ta jaja polupala u džepu. Bila je  to naša opaka dječja igra. Čovjeku nije dozvoljeno protjerati čovjeka iz svojeg staništa, pa  čak mu niti ne oduzeti posao. Slikovito  u enciklici se te pojave navode,  kako se  ne smije  potjerati  pticu iz gnijezda kada sjedi na jajima. Čovjeku je dano da gospodari, ali ne da  uništava  biosferu sa svojom tehnosferom. Prava su rješenja u samo ograničavanju, a ona su nedostupna, ako na sebe gledamo kao na autonomne subjekte ili ako smo vođeni samoljubljem, a ne Bogom.

Ujedno nas papa uči suzdržanosti naspram nadmene vjere modernog čovjeka, kojemu je sve raspoloživo i rješivo, a koji odbija uvidjeti kako je ljudsko i etičko propadanje usko vezano uz propadanje okoliša. Nasuprot takvim propustima, papa Franjo povezuje stanje siromašnih dijelova svijeta s krhkošću planeta te u varijantama ponavlja svoj dubinski uvid: sve je povezano. Neki ljudi od  svjetskog utjecaja tvrde, kako  će  trenutna ekonomija i tehnologija riješiti sve probleme okoliša, a probleme globalne gladi i siromaštva će se riješiti jednostavno rastom tržišta.

Nestanak kulture može biti jednako ozbiljan, ili čak i više ozbiljniji, nego nestanak  nekih vrsta biljaka ili životinja. Nametanje dominantnog načina života povezanog s jednim oblikom proizvodnje, može biti jednako štetna kao i mijenjanja ekosustava. Tehnokratska paradigma također ima tendenciju dominirati ekonomskim i političkim životom. Gospodarstvo olako  prihvaća svaki napredak u tehnologiji s pogledom na dobit  ili profit, bez brige za  potencijalno negativne utjecaja na ljudska bića. Financije (banke) svojim računima lome realno gospodarstvo. Lekcije iz globalne financijske krize nismo još asimilirali.

Moram dodati  pojam tzv. „Josipov pfenning“ u ovaj komentar  papine enciklike,  koji slikovito objašnjava aktualni  problem dužničkog ropstva,  apsurdnost  povećanja duga, koji se temelji na  novcu i kamatama. Izračunato je, da bi u vrijeme Kristova rođenja jedan uloženi pfening uz 5% kamata donio 1446. godine vrijednost  zlatne kugle  kao Zemlja. Dalje 1990. taj dug bi narastao na vrijednost od 134 mlrd. zlatnih Zemljinih kugla. U Bibliji (Pnz 23.20) piše;.. ne traži kamate od svog brata niti kamate za novac... U  općoj molitvi „Oče naš“ stoji... „“otpusti nam duge naše kao  što i mi otpuštamo dužnicima našim...“Danas cijeli svijet govori o problemu  financijskog dugovanja!?Pogledajte rang listu banaka u svijetu!! kako bi se uvjerili tko vodi igru.

U  četvrtom poglavlju papa uvodi pojam integralne ekologije koja je ključna riječ  čitave enciklike. Naime „sve je povezano“  u kvaliteti svakodnevnog života od prijevoza i stanovanja,  što je utkano u relacije  pojedinac-društvo-okoliš. Ljudi moraju spoznati temeljno načelo općeg dobra i međugenaracijske pravednosti.

U petom poglavlju papa poziva na pošten transparentan dijalog o okolišu na svjetskoj razini. Taj dijalog mora biti  realni dijalog između politike i gospodarstva, dijalog među religijama i religije  i znanosti. Načelo maksimizacije profita ne smije biti načelo,  koje bi  se moralo poštivati u  tim dijalozima. Etičkim se može smatrati samo ono gospodarenje, kada se jasno predoče  ljudima svih uzrasta i obrazovanja  socijalne i ekološki troškove.   Navodi  pozitivan pristup kod adaptacija zgrada u pogledu veće energetske učinkovitosti. Papa se bori i za zaštitu malih  proizvođača i poljoprivrednika.

U posljednjem  poglavlju papa Franjo  se  vraća najvažnijem, a to je odgoj za ekologiju i  ekološku duhovnost. Dobar primjer i zahvalnost valja uputiti tetama u vrtićima, gdje djecu  uče   ekološke pjesmice koju sam naveo na početku. Te pjesmice slične  su  molitvama ( za neke to mogu biti mantre) koje papa navodi na kraju svoje enciklike.