utorak, 28. ožujka 2017.

Propadaju li velike tvrtke

Bolja je šteta dogovorna nego  li korist samovoljna -hrv. poslovica.

Velike tvrtke u malim i velikim država.


Svi smo se zabrinuli jer su veliki  štacuni[i] u kojima kupujemo  špeceraj[ii] nagomilali velike dugove. Netko to treba platiti, a onaj tko ih kupi - država, vjerovnici ili banka  postat će vlasnik štacuna koji je sad obiteljsko vlasništvo. Tako barem pišu novine.

U  poslovnom svijetu postoji mišljenje kakovelike tvrtke ne mogu bankrotirati (too-big-to-fail) jer o njima ovise mnogi ljudi. Takvu filozofiju prihvatili su i mnogi naši novopečeni kapitalisti. Primjerice kad velika američka tvrtka GM nije mogla plaćati svoje dugove našla se pred bankrotom. Onda je država morala dati 90 milijardi dolara, a k tome i Kanada još 10 milijardi kako bi se oživio glasoviti GM. Nakon toga je nastala i uzrečica: Ako GM dobro posluje onda je dobro cijeloj Americi.
Nekad davno učili su nas kako je zadnji stadij kapitalizma imperijalizam koji se revolucijom urušava i sve prelazi u socijalizam pa se onda društvo dalje mijenja u besklasno koje se zove komunizam. Govorili su - tada će biti dovoljno svega i špeceraj će se dijeliti prema ljudskim zaslugama i potrebama. Ali ne, kad se urušio socijalizam od Brandenburških  vrata do Kamčatke društvo se pretvorilo u novi tip kapitalizma koji se sada pretvara ubankizam.

 Održivost i  bankovni krediti


Recimo da bankizam vlada u različitim nijansama i modusima u cijelom svijetu od Amerike, Kine, Indije, Rusije  i EU.
To stanje financijske nestabilnosti opisao je Human Minsky (1919.-1996.) i sad ga posthumno slave. Nije doživio veliku krizu 2008. godine koju je predvidio, a tvrdio je da su financijske krize trajna endemijska bolest kapitalizma. Minsky spominje i stvarnog prevaranta Charlesa Ponzija koji je 1920. godine izradio sheme financijskih piramida  kroz agilno posuđivanje novca. Primjerice, posudi od nekoga 1000 dolara i kaže da će mu za godinu dana vratiti 1100 dolara. Nekima je stvarno i vratio po 1100 dolara, ali mnogima koji su nasjeli na njegov štos nije, jer je pobjegao s novcem. Kada se novčani tokovi ne pokrivaju zlatom onda se  danas taj Ponzijev fenomen javlja u velikim svjetskim bankovnim transakcijama. Minski definira pojam kapitalističkog upravljanja novcem (money manager capitalism) gdje se javlja nova bankarska kasta, ljudi koji govore kako imaju novi proizvod kada vam nudenovac uz povoljan kredit.

Konzumerizam kontra održivosti


No, što nam je činiti sada kad vlasnik velikog  štacuna  više ne može financijski slijediti potraživanja svojih vjerovnika. Tražim rješenje u dvije nedavno izdane knjižice „Hrvatsko nacionalno blago“ i „Hrvatska kakvu trebamo“ koje je izdao „Večernjak“.  U prvoj knjižici koju su napisali eminentni akademici mogu se pročitati mnogi inventurni podaci (voda, tlo,  šume, energija) za gospodarenje s kojima raspolažemo u Hrvatskoj. U drugoj knjižici koju su pisali ljudi koji žive od novca koji je zapisan na rashodovnoj strani budžeta navedene su želje i neka stanja koja se ne mogu riješiti sadašnjim metodama (demografija). Usput mala primjedba - gdje su savjeti i teze ljudi koji pune dohodovnu stranu budžeta?
Vadim jedan podatak iz prve knjižice: Sadašnja godišnja potrošnja primarne energije po glavi stanovnika iznosi 2,7 m3 ekvivalentne nafte (27972 kWh). Svjetski prosjek je 2,3 m3, a u razvijenim zemljama 6,4 m3 .  Mnogi postovi ovog bloga posvećeni su tematici kako smanjiti potrošnju energije što  se može primijeniti i kao mjera koju valja sugerirati  ne samo gazdama velikih štacuna. Zašto ne koristiti  djelotvorno IT tehnologiju kod  poslovanja, što isključuje birokrate iz velikog nebodera. Zašto trošiti primjerice energije u nedjelju kad to nije potrebno. Opet se postavlja pitanje rad nedjeljom da ili ne? Ne.
Dalje se postavlja pitanje je li Ustavni sud bio u pravu kada je 2004. i 2009. godine stavio izvan snage Zakon o trgovini. Ili ružnije rečeno je li Ustavni sud slušao vlasnika velikog štacuna? Riječ je o radnoj ili neradnoj nedjelji za oko 35 %  radnika. Taj problem sada opet osvjetljavamo u našoj svijesti i savjesti kroz medije s različitim motrištima i argumentima uključujući i ovu financijsku krizu.
Uzmimo u obzir i ove argumente za neradnu nedjelju koji se meni čine  važnim kao  početak rješavanja  navedene situacije.

 Argument broj 1. Postavljam ga kroz pitanje tko komu krade vrijeme i to ne koje god vrijeme nego ono nedjeljno. Kratki odgovor - kradu zakonodavci (hotimice ne spominjem trgovce) i to onima najmanjima,  a to su djeca, koja nikako da dočekaju majku da im se vrati doma, jer po zakonu mora raditi nedjeljom. I Stari Grci su već razlikovali kvantitativno vrijeme - kronos i kvalitativno vrijeme - kairos. Vrijeme mjerimo tehnički  kao kronos, ali ga doživljavamo duhovno kao kairos, pravo vrijeme za prave prilike i prave trenutke. Kairos je i trenutak Božje milosti. Ako sekularno društvo ne priznaje treću božju zapovijed: Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji onda treba priznati da trogodišnje dijete vrlo dugo iščekuje svoju majku koja primjerice radi kao prodavačica u IKEA-i pa i nedjeljom sudjeluje u stvaranju njihovog godišnjeg prihoda od 535,9  milijuna kuna. Dok odraslom čovjeku kronos vrijeme - sat, tjedan, godina leti vrlo brzo, dotle djetetu ide vrlo sporo. Ja doživljavam godinu dana kao sedamdesetpetinu mojeg života, dok dijete od tri godine to isto vrijeme doživljava u svom pamćenju kao trećinu svojeg života. Dijete pati jer su mu sati i dani vrlo dugački bez majke. Ustav RH u članku 56 kaže: svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor. No, ne piše da to mora biti nedjelja. Taj odmor može biti recimo utorak kad dijete opet ne vidi majku, jer je u vrtiću ili u školi.

Argument  broj 2:  U  studioznoj knjizi o konzumerizmu Consumption Matters Cathrine Jansson-Boyd (2011.) piše: Potrošači više nisu samo konzumenti  proizvoda i usluga;  oni  na kraju konzumiraju ljude i okoliš. Konzumerizam nas prisiljava da kupujemo različite i nepotrebne stvari koje nama, ali i djeci kradu ono najvrednije i neponovljivo, a to je vrijeme.  Naši pokojni starci bi to ovako rekli: djeco ne kupujte ono što vam ne treba, jer morat ćete prodavati ono što vam treba. Naša je baka pekla kruh jednom tjedno, a sada u špecerajima moraju imati topli kruh i nedjelom. Hladnjaci, rasvjeta i peći troše električnu struju. Kada se koristi električna struja, onda se zbog pretvorbe i gubitaka na jedan iskorišteni kilovatsat dva bacaju u zrak kao onečišćenje okoliša. Tobože  težimo k  većem BDP-u pa će time biti i veći životni standard. Kritički gledano, konzumerizam pokušava stvoriti na Zemlji fiktivni raj. Valja prihvatiti poruku kako ekonomski pokazatelji  gospodarstva – kao što je bruto domaći proizvod (BDP) - prikazuju samo kvantitetu, ali ne i kvalitetu poslovnih aktivnosti u zemlji. Danas postoje i drukčiji pokazatelji dobrog  gospodarenja. Izdvojit ću samo dva, tzv. pravi indikator napretka Genuine Progress Indicator GPI i ljudski razvojni indeks Human Development Index HDI koji pokazuju i kvalitetu života kroz socijalne, inovativne ili ekološke vrijednosti. Nije dobro da BDP počiva pretežno na potrošnji tj. na konzumerizmu.

 Argument broj 3. Prema našoj kupovnoj moći možda su za tjedni šoping previše i četiri dana pa ne treba nam za to još i nedjelja. Sjetimo se iz kemije zakona o održanju mase: Nikakve se promjene ne mogu opaziti u ukupnoj masi svih tvari koje sudjeluju u kemijskoj reakciji. Taj zakon se može izreći i ovako:  točna određena količina mase mlijeka dobije se iz mase trave  bez veze koliko krava pase na livadi. Slično je koliko imamo novca za kupovanje roba to  ćemo i potrošiti bez veze na koliko dana. To vrijedi i za turiste,  oni će isto potrošiti onoliko novca koliko imaju ili koliko su planirali potrošiti.

Argument broj 4. Bogate zemlje si mogu priuštiti da trgovci ne rade nedjeljom, ali njihove robne kuće kod nas rade nedjeljom. I oni imaju svoje ustavne sudove koji zabranjuju rad nedjeljom.  Moramo se zapitati zašto nam netko uništava naše milenijske tradicije vezane  uz nedjelju? Nedjelja treba biti dan odmora za trgovkinju kao i  za ustavnog suca i zastupnika u Saboru (zakonodavci), zar ne.  Zašto?  Jer je sedmi dan potreban kako ljudskom tako   životinjskom organizmu  da se  odmori. To je  prije svega stvar biologije tijela,  što je već napisano u Bibliji kako je sedmi dan posvećen Bogu. Tada nikakva posla nemoj raditi, ni ti ni tvoj sin, ni tvoja sluškinja, ni tvoj vol,  ni tvoj magarac niti ikakvo živinče  tvoje ni došljak koji je u tvojim gradovima, (Pnz 5.14). Postoji priča kako su tu zakonitost dokazale karavane koje su se sedmi dan odmarale i stigle prije do odredišta negoli karavane koje se nisu odmarale. 

Argument broj 5. Pojmovi učinkovitost i djelotvornost važni su za razumijevanje u shvaćanju vremena i njegovog korištenja u ekonomskim procesima. Postoje dvije grupe riječi koje se često isprepliću po značenju. Prva je - učinak, učiniti, učinkovit, učinkovito, učinkovitost, a druga - djelo, djelotvornost, djelovanje, djelovati i djelotvoran. Djelo znači posao, rad, aktivnost koja se može obaviti u različitom kronos vremenu pa se kaže da je urađeno s većim ili manjim učinkom ili s boljim i lošijim efektom. Može se nešto uraditi ili prodati s velikim učinkom (mnogo stvari u jednoj jedinici vremena), ali ne uvijek i djelotvorno, čak, štoviše, time se ponekad stvara i šteta. Izračunajmo štetu koja nastaje kada ono malo dijete pati, jer mame nema doma.




[i] Dućan  prodavaonica,
[ii] Živežne namirnice, Milivoj Mutavdžić, Rječnik zagrebačkog  govora, Nakladnik, Mutavdžić i UPI-2M Plus, Zagreb 2016 

1 komentar:

  1. Zamislite ovu mjeru spasa Agrokora. Istjerati sve ljude iz njegovog nebodera i neka budu digitalno povezani iz svojih kuća u svojim poslovnim aktivnosti. Ludo a to ne razumije Vlada.
    Davno je to bilo kada sam komunicirao na ručku s jednim starim inženjerom Nijemcem koji je došao nuditi neke kemikalije iz svjetskog giganta Hoechsta. Hvalio sam njegovu firmu kako imaju veliku i lijepu upravnu zgradu u Frankfurtu. On je meni odgovorio: zapamtite kada neka tvrtka izgradi veliku upravnu zgradu to je znak da će se ta tvrtka raspasti. Dakako da nisam vjerovao u tu tvrdnju. No bio je u pravu taj stari Nijemac koji je proživio dvije gladi u svojoj domovini nakon ratova u XX stoljeću. Rekao mi je kako će ekonomisti i i pravnici upropastiti ekonomiju ne samo Njemačke nego i ostalog dijela kapitalističkih zemalja. Kasnije sam se uvjerio kako je bio u pravu. Prvo vidio sam veliki neboder Chromosa u Zagrebu koji je propao. Vidio sam tu upravnu zgradu kako ju miniraju u Frankfurtu i Hoechst se raspao , a od velikog Chromosa su ostali u Zagrebu neki ostaci koji prepakiraju neke agro kemikalije.

    Sada treba ovaj neboder Agrokora isprazniti jer to je ogroman nepotrebni energetski trošak

    OdgovoriIzbriši